|
dakle
Daleko daleko iza 9 sela, skromno al ponosno, zivjela je Baba Mara....Muz umro, djeca u njemackoj, ostala kuća, staja i koza...
Živjela ona tako bezbrižno sa 600 kn mjesečno što joj je ostalo još od muzeve smrti...
Niti je baba Mara pila, niti je pušila, al vrag ne da mira....Svaki dan točno u pola 8. palila je baba Mara televizor....
Samo bog zna koliko se baba Mara napatila u životu, ali jedne vruće i teške ljetne večeri kao da joj je nešto dalo snagu, vratilo mladost, polet i zanos...
Te je večeri baba Mara na 1. programu ugledala PLAN 21....
Ugledala je baba Mara i prekrasnog krilatog anđela u liku gospođe Opačić, kako leti po njezinoj televiziji.....i znala je ...o da ....znala je....
Odsad za nju i njenu kozu dolaze neka nova - bolja vremena....
Socijalna pravda svima a ne samo njima - grmilo je tih dana sa hrvatske dalekovidnice...a baba Mara krenula je u akciju....
Dobar dan --- rekla je ponosno i doviđenja ponovila je jednako glasno, kada je odlazila sa šaltera jedne naše ugledne banke.
Malo šarenih papirića priuštilo je babi Mari 2 mjeseca mesa a kozi međuobrok...
Zadovoljstvu nije bilo kraja. Čak su i djeca jednom nazvala iz Njemačke...
Taman na kraju godine kad se baba Mara spremala da preko socijalnog dođe na red za zamjenu naočala,
počele su stizati plave kuverte sa uputama i pravnim lijekovima.....
U strahu od koze i praznog tanjura baba Mara riješila ih se na starohrvatski način....kurenjem u peći....
Ne mogu oni meni toliko kuverti poslati, koliko ih ja mogu potpaliti.....često je tako čavrljajući sa svojom kozom baba Mara skraćivala duge zimske dane...
U rano prolijeće kad se sve budi lista i cvate, probudili su babu Maru neki nepoznati ali vrlo lijepo obučeni i ljubazni ljudi, te je zamolili da napusti kuću...
Samo da uzmem kozu spremno je podviknula baba Mara, te se puna grižnje savijesti zbog kurenja plavih kuverti, uputila ravno u staju....
Nažalost koze više nije bilo. Ovršena je, kratko su dobacila dvojica policajaca iz pratnje....
Jebemti banku .....jebemti banku ----- slamao se glas babi Mari --dok su je pridrzavajući vodili iz kuće --
Sve su mi uzeli......sve.....banda razbojnička....
Tada - kada je babi Mari bilo najteže, djeca se nisu javljala na telefon, ovršeni televizor bila je daleka prošlost.....koza - nedosanjani san.
U mraku sobice svoje susjede, koja je babu Maru primila dok se ne snađe, sjeti se baba PLANA 21 ....
Kao da joj je nešto dalo snagu, vratilo mladost, polet i zanos...krenula je baba Mara u akciju......
800 kn mjesečno jamčilo je babi Mari povrat televizije, a mozda jednog dana i koze.....
Već ujutro baba Mara stigla je pred centar za socijalnu skrb a brojni anđeli letijeli su po prostorijama centra.....
Dobar dan ---rekla je ponosno i doviđenja ponovila je jednako glasno,
nakon što su joj anđeli u centru objasnili da kartonsku kutiju u koju se baba Mara u međuvremenu preselila, ne mogu uzet kao garanciju....
te joj stoga niti ne mogu isplaćivati 800 kn ....mjesečno....
Danas baba Mara više nije među nama ali priča o babi Mari živi i dalje .....
pozdrav s trešnjevke
|
